Galerija Branimir d.o.o.

Prvih nekoliko članaka posvetio sam Aljoši Basariću, smatram da to zaslužuje... Ako bih morao izdvojiti što to Aljošu izdvaja kao vrhunskog slikara i u čemu se ističe od drugih slikara onda bi to bile masline, portreti i more, odnosno voda. Sa ovom mojom tvrdnjom složili su se svi ljudi sa kojima sam razgovarao i koji su vidjeli slike o kojima govorim.

U duhovnim učenjima spominje se pojam prekoračenja ili transcendencije kao trenutak kad um suočen sa iznimnom ljepotom jednostavno „nema što za reči“ , doslovce ostane bez teksta. To je trenutak savršenog blaženstava, kada ste jedno sa samim sobom... Tako nešto možete doživjeti šetajući prirodom, slušajući glazbu ili tihom meditacijom... ja sam to doživio ušavši u Aljošin atelje.

Dragi čitaoče ovog mog bloga,

ispričat ću priču kako sam upoznao Aljošu Basarića. Radi se o široj javnosti relativno nepoznatom umjetniku koji je unatoč samo tri samostalne izložbe i bez jakog mecene koji će ga gurati u samo pet godina došao u cjenovni rang slikara koji su na sceni duže nego što sam Aljoša ima godina. O kvaliteti njegovog slikarstva ipak ću pustiti da svako sam donese svoj sud. Sebe ne mogu smatrati dovoljno objektivnim jer odavno sam dopustio da me ponese u svoj svijet u kojem je na nevjerojatan način uspio sačuvati komadić SADAŠNJEG TRENUTKA.